Osobno iskustvo susreta s razumijevanjem
Znate, ovo pišem za sebe ali i za sve one koje će ova priča inspirirati i ohrabriti. Dugo mi je trebalo da sastavim sve dijelove svog života u rečenice, jer mislila sam da će mi trebati jako puno rečenica.. ali na kraju ove priče vidjeti ćete da je dovoljna ne jedna rečenica, nego samo jedna riječ.
Upoznala sam Tri principa i Darka prije nekih četiri godine. Bila sam na dnu života, i to ne prvi put ali taj put je dno bilo dublje. Bila sam bolesna, slaba, iscrpljena od posla, ljuta, tužna i sasvim izgubljena. Čula sam od nekog za Tri principa ali apsolutno nisam znala o čemu se tu radi. Slučajno sam naišla na neki promo katalog i tu našla Darkovo ime i broj, otišla sam kući i odmah ga nazvala. I tu počinje priča o iscjeljenju.
Počeli smo razgovarati i to je trajalo oko godinu dana. Pričala sam – slušao me je, pričao je – slušala sam. I sve je postajalo jasnije, počela sam shvaćati dublji životni smisao. Od fokusiranosti na probleme slika se počela širiti, počela sam sagledavati stvari izvan okvira. Osjećala sam da se životna magla raspršava u kristalnu i jasnu sliku. Darko me nekoliko puta zamolio da mu napišem koju riječ i svoje svjedočanstvo ali nisam htjela, nisam bila spremna. Nije bilo još vrijeme.
Taj put samospoznaje je bio istovremeno divan, oslobađajući, pun učenja i traženja ali u isto vrijeme proživljavala sam najteže trenutke sa zdravljem. Živjela sam u neizdrživoj boli, šetala sam od doktora do doktora, obavljala razne pretrage, stanje fizičkog tijela je bilo loše. Bila sam mršava i iscrpljena i prošla nekoliko operacija i došla do dijagnoze Crohnove bolesti. To je bio težak udarac, tada mi je izgledalo da gubim bitku. Ali on mi je rekao između ostalog: ma daj, pa to je samo dijagnoza, ne vjeruj tome, to nije vječno. I nisam mu odmah povjerovala jer sam puno više vjerovala dijagnozi. Ipak nešto me vuklo da nastavim dalje, znala sam duboko u sebi da je to pravi put. Ne ovaj pun boli i patnje. Izašla sam samoinicijativno iz bolnice i odlučila da ću se izliječiti. Nisam znala kako ni kome se obratiti, znala sam samo da se skroz prepuštam. Strah je ponekad bio toliko velik da bi bila potpuno paralizirana, čak sam i teško hodala jer sam dobila i reumatoidni artritis.
U jednom trenutku strah je toliko eskalirao da se pretvorio u oslobađanje. Nestao je. Pretvorio se u nešto što bih nazvala svijetlo. Nekako me odvelo do pravih ljudi i doktora i izliječila sam se. Imala sam jasne i intenzivne uvide i tako živopisna rješenja koja su se brzo počela realizirati. U međuvremenu sam upoznala još divnih učitelja i ljudi koji su također prenosili razumijevanje Tri principa. Život se počeo mijenjati. Moje unutarnje biće je bilo napokon TU, u miru. Nekad bi samo sjedila i plakala od čiste sreće i ljubavi. Do tada nisam znala da ljubav dolazi iz nas i od nas. Kroz mene je tekla kao rijeka.
Plakala sam i puštala svoju prošlost. A moja prošlost mi se činila jako teška. Bila sam ovisnica, izgubila sam jako rano oca, očuh je bio alkoholičar, izgubila sam i zaručnika, bila sam silovana i još puno toga.. bila sam često beskrajno tužna jer sam mislila da me prošlost određuje. Sve do onog trenutka kad sam shvatila da prošlost ne postoji nigdje osim u mojim mislima. I budućnost također. Prošlost je groblje i budućnost je groblje. Počela sam živjeti u SADA. I mislim da svatko tko se odrekao svoje prošlosti ( i budućnosti), onaj koji živi u sadašnjem trenutku – on je slobodan. Lagan. I znate onih puno rečenica s početka priče, one se istope u samo jednoj. To je prepuštanje. Kad se naučite prepustiti svemu što život donosi, vi ste slobodni. Vi ste oslobođeni. I dok god je muzike u vama plešite sa životom, jer to je dar koji je šteta potratiti.
U međuvremenu sam dobila još jedno dijete, vratila se slikarstvu, radim izložbe, slikam i radim svoj restauratorski posao ali onako kako ja želim, od svoje kuće u svome ateljeu, sa dvoje vesele djece koje mi se petljaju oko nogu i širim dalje razumijevanje Tri principa. Kad god stignem radim sa ljudima i prenosim im razumijevanje onako kako je i meni Darko prenio. To je postao i moj put. Svaki dan sam zahvalna na tom još jednom danu ma kakav on bio.
Ima jedna rečenica koja mi vodilja : Have a mind open to everything and attached to nothing!
Jasmina
Povezani članci
- U vrlo kratkom periodu osjetila sam ogromne promjene. One prave, duboke promjene ...Isto tako, prije susreta sa Tri principa, moji su dani prolazili u jedva čekanju. Kad bih bila na faksu, jedva...
- Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli, borbe, knjiga, seminara ...Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli,...
- Od raspada obitelji… do savršeno skladne obitelji Od mog susreta s Tri principa puno se toga promijenilo.. Prvo sam se oslobodila prošlosti iz koje sam cijeli život...
- Jednostavno sam našla ono nešto za čim sam tragala godinama ...Već nakon prvog razgovora sam osjetila da se nešto iz korijena počelo mjenjati. Nisam mogla tom osjećaju dati nikakvo ime...
