Kako sami u svakom trenutku definiramo svoju stvarnost

…Međutim, stvarnost ima drugačiju, takoreći čarobniju prirodu. Ona postaje ono što mi od nje stvorimo. I tu dolazimo do toga da u pitanje dovedemo sami pojam stvarnosti. Ona više nalikuje na Rorschachovu mrlju nego na klasičnu slikariju. Ona u našem iskustvu postaje ono što svojim mislima iz nje stvorimo. Rorschachova mrlja nije već unaprijed striktno i jednoznačno definiran određeni prizor. Kod nje ništa nije jednoznačno definirano. Ona je podloga za beskonačni broj mogućnosti. Sadrži potencijal za sve te mogućnosti, ali sama ne definira ni jednu od njih…

Sve što u bilo kojem trenu doživljavaš je jedna jedina “stvar”

Kao pojedinci i kao civilizacija, konstantno, kontinuirano, u umu vrtimo jednu temeljnu krivu pretpostavku o našem iskustvu, o tome što je što i što je zapravo stvarnost. I upravo zbog ove krive pretpostavke postoji praktički sva disharmonija u našim životima, kao pojedinaca i kao civilizacije…

Koliko puta niste kupili, “uzeli” nešto što ste istinski željeli?

Možete li se prepoznati u ovom momentu? U trenutku osjetite iskrenu privlačnost prema nečemu – nekoj stvari, nekom iskustvu, nečemu što biste mogli kupiti, “uzeti”, ali ipak to ne napravite. Kao razlog, racionalni um će vrlo lako nešto smisliti, npr. preskupo je, ne mogu si to priuštiti, to mi ne treba, bilo bi neodgovorno, ako kupim to moglo bi mi usfaliti za nešto drugo…

Kako se ostvaruje ono što želimo?

Dok god smo fokusirani na krajnji rezultat nečega, mi stvaramo prepreku ostvarivanju te stvari. Čim smo više fokusirani na manifestaciju, na pitanje hoće li se nešto desiti ili neće, kad će se desiti, kako će se desiti… tim više frekvencijski prebivamo na površini iskustva, u fokusu na vanjsko oko kojeg osobni um stvara tim više svojih priča. Čim su veće priče osobnog uma i čim smo više njima zaokupljeni, tim je više zasjenjen jedan drugi dio nas…

Što s onim stalnim pozadinskim osjećajem da stvari još nisu na svom mjestu i da moraju doći na svoje da bi vi bili u miru, a to se nikako de dešava?

Primijetite, postoji li u vama glas koji uvijek hoće da nešto bude nekako. Uvijek hoće da nešto bude po njegovom. Taj glas će se često toliko dobro kamuflirati da vi nećete ni primijetiti da je to glas u vama nego će se činiti da bi stvari same po sebi “trebale” biti ili da je poželjno da budu onakve kakve ste vi zamislili da trebaju biti. Npr., želite veću plaću ili općenito više novaca u svom životu, želite romantičnu vezu, želite da ste sami sa sobom bolje…