Iskustva
Kako to opisuju oni koji su to doživjeli
Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli, borbe, knjiga, seminara
…Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli, borbe, knjiga, seminara, koji bi davali uputstvo za upotrebu, gdje sa vrećom, koji trenutak je najbolji za odbacit je, koje mjesto itd… vreće jednostvano VIŠE NEMA. Nema više normabela, suza i kukanja prijateljima…
Jednostavno sam našla ono nešto za čim sam tragala godinama
…Već nakon prvog razgovora sam osjetila da se nešto iz korijena počelo mjenjati. Nisam mogla tom osjećaju dati nikakvo ime ni definiciju, on je bio prisutan i samo je rastao u meni iz dana u dan sve više. Sa svakim razgovorom ja sam sve više osjećala slobodu, mir, sreću, apsolutno prihvaćanje. Koje olakšanje. Ponovno rođenje. Svaki dan moji uvidi su sve jači i dublji. Jednostavno sam našla ono nešto za čim sam tragala godinama…
Osjećao sam se kao da se temelji moje stvarnosti ruše kao kula od karata
Odmah na početku, još dok je Darko objašnjavao kako i šta se “radi”, obuzeo me osjećaj mira koji se produbljivao sve više i više. Kako je taj osjećaj bio jači, to me je manje bilo briga za sve priče uma, sve što bi trebao uraditi, biti, postati, postići…
Zar je to to?
U momentu kada sam izgubljena u logistici života, materijalnom svijetu, obavezama i novcu, velikoj firmi i zarađivanju istih, odgovornosti i svoji tituli, brizi, strahovima, osjećajima nedostatnosti u svakom pogledu, stigao je Darko. Stigao kao poslan odgovor na pitanje zar je to to?…
Ljepota jednostavnosti, bivanja, osjećaja da ne moram ništa i da mogu sve
…Pet dana u Gorskom Kotaru u bajkovitom okruženju netaknute prirode s 9 potpunih stranaca pretvorilo se u neopisivo i nezaboravno iskustvo. Ljepota jednostavnosti, bivanja, osjećaja da ne moram ništa i da mogu sve…
Sada mi izrazi „saznavala“ i „rad na sebi“ zvuče pomalo smiješno
Umjesto da radim na rješavanju problema, da dam još malo više od sebe, da budem dosljednija u praksi i primjeni znanja, uz Darka mi se dogodila spoznaja da problema uopće nema! Nema besparice, nema nemanja, nema nedovoljnosti, nedostojnosti, nemoći.. Sve je to kolektivna iluzija u koju smo uronjeni i koja živi u našim umovima, jedna obična laž u koju smo povjerovali…
Osjećaj je bio kao nakon velikog pospremanja
Uobičajen i normalan, svakodnevni život prekinut je jednom iznenadnom i neugodnom tjelesnom reakcijom u vidu ubrzanog otkucaja srca praćenog snažnom vrtoglavicom i nedostatkom zraka, a u sljedećim danima i povremenim iznenadnim povišenim vrijednostima tlaka, konstantnim ubrzanim radom srca i sve češćim i jačim nemirom i nesanicama…
Odjednom sam osjetila onaj “Ahaaa moment”
Mislila sam da ćemo sada pitanjima i tehnikama početi rješavati moje probleme. A Darko je polako i lijepo pričao stvari koje mi uopće nije bilo važno razumjeti nego osjetiti. Neke možda nisam ni čula. Neke su me preplavile osjećajem dubinske sreće i spoznaje. Odjednom sam osjetila onaj “Ahaaa moment”. Shvaćanje riječi koje nisu nikakva novost ali su prvi put shvaćene…
Pa ja ne mogu sam riješit svoje probleme, kako li će iste riješiti netko preko telefona samo pričajuči?!
Znaš onu staru priču, ma to ti je još jedna glupost. Pa ja ne mogu sam riješit svoje probleme, kako li će iste riješiti netko preko telefona samo pričajuči?!..
Svjetlo na kraju tunela
Nakon godinu dana vrlo stresnog razdoblja, pala sam u depresiju. Završila sam na bolničkom liječenju na psihijatriji. Razgovori sa psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicama… radne terapije, muzičke terapije…i nakon svega šalju me doma, u gorem stanju nego sam došla, s hrpom antidepresiva, antipsihotika i sedativa. Uz obavezan savjet svakog od gore navedenih: Morate nešto mijenjati!…
U meni je život prodisao
Napadaji panike i vječiti strah,
sve brige svijeta na leđima mojim,
preskakanje srca i kratki dah,
ni sama ne znam čega se bojim…
Od raspada obitelji… do savršeno skladne obitelji
Od mog susreta s Tri principa puno se toga promijenilo.. Prvo sam se oslobodila prošlosti iz koje sam cijeli život vukla zamjerke prema mami, koja me ostavila baki dok je bila u Njemačkoj pa smo i kasnije imale loš odnos. Ne tako da sam joj oprostila nego joj više nisam imala što oprostiti…
Zašto ne probati nešto drugačije od psihologa
U kontakt s Darkom došao sam sasvim “slučajno”, iako ništa nije slučajno u ovome životu. Nakon prekida s curom, prolazio sam kroz jako teško razdoblje u kojemu se nisam uspijevao pomiriti s činjenicom da nje više nema. U tim trenucima, počeo sam razmišljati o sebi kao osobi, koja je uvijek bila nezadovoljna – izgledom, financijskom situacijom, i mnogim drugim stvarima koje su utjecale na mene… vanjski faktori…
Život se brine o nama
Neopisiv osjećaj je gledati po prvi put kroz vlastite oči svijet onakvim kakav stvarno je, a ne onakav kakvim ga naše vlastite misli opisuju. Život se brine o nama i sad po prvi put to vidim kroz primjere…
Povratkom u svoju svakodnevicu otpala su sva “moranja”
Nakon dugog niza godina “rada” na sebi i doslovno “gutanja” duhovnih knjiga sve do čega sam dolazio imalo je kratkoročni efekt i uvijek je još nešto “trebalo” ili je još nešto “falilo”. Iako se rad na sebi pretvorio u hobi oduvijek sam vjerovao da postoji “nešto” sto se ne mora raditi, prakticirati, meditirati, mantrati… a jedino za čim sam tragao bilo je napokon pronaći unutarnji mir, a da pri tome ne moram napustiti zapadnu civilizaciju i živjeti na nekom drvetu ostatak života…
U momentu kad sam se prestala truditi došao je uvid u obliku shvaćanja kroz osjećaj
Upoznavanje s Tri principa kroz razgovor s Darkom je u početku bilo samo na intelektualnoj razini. Kako sad odjednom da se prestanem boriti protiv svih tih neugodnih senzacija i emocija? Kako da riješim tu jednadžbu? Kako da naučim ne raditi ništa? To su bila pitanja koja su mi ometala san prvih nekoliko tjedana…
Očekivanja
I onda sam u jednom trenutku shvatila da ja to više ne mogu, da nemam energije za to forsiranje odličnih ocjena. I pustila sam ga. Baš pustila. Od tada nikada ne gledam ocjene u e – dnevniku, ne kontroliram je li potrebno naučio, kada piše testove…..Potpuno sam pustila njemu njegovu školu. Ja sam svoju školu, svoj fakultet završila. Hoće li i on, ovisi o njemu.
Sva prethodno umišljena teskoba nestala je. Raspršila se.
Vrata u sadašnji trenutak. Oslobađanje od koncepata. Magija koja kreće sama da se odvija. Samo sam se prepustila. Zaista prelep osećaj. Uvidi. Ovo je put vraćanja sebi.
Ono kad dođeš na nepoznato mjesto…
Ono kad dođeš na nepoznato mjesto, među nepoznate ljude i nepoznatu energiju, a osjećaš se kao da si došao doma, na toplo i sigurno mjesto, mjesto gdje se različite energije međusobno obgrljuju, poštuju i vole. Došao si na mjesto gdje si prihvaćen kakav god da jesi i kakva god sranja ili leptire nosio u sebi.
Bila sam na dnu života
I sve je postajalo jasnije, počela sam shvaćati dublji životni smisao. Od fokusiranosti na probleme slika se počela širiti, počela sam sagledavati stvari izvan okvira. Osjećala sam da se životna magla raspršava u kristalnu i jasnu sliku…
Potraga je okončana
Dogodilo mi se nešto jako lijepo, dogodila se spoznaja, uvid, dodir sa Apsolutom…
U vrlo kratkom periodu osjetila sam ogromne promjene. One prave, duboke promjene
…Isto tako, prije susreta sa Tri principa, moji su dani prolazili u jedva čekanju. Kad bih bila na faksu, jedva bih čekala doma, kad bih bila na poslu isto tako. Sada toga više nema. Svaki je trenutak poseban i gdje god se nalazim, nema mjesta koje bi bilo bolje od ovdje i sada…
Analize, beskrajna razmišljanja, rad na sebi, tehnike, metode…
…Počeo se pojavljivati mir i razumijevanje, obrasci su se počeli raspadati a ja sam postala opuštenija i sretnija. Shvatila sam najednom da sve to promatram iz nekog drugog mjesta. Mjesta koje je cijelo vrijeme tu. U meni.
I onda počneš uživati u svemu. I briga te za sve. I sve se slaže samo od sebe…
Šta bude bit će
Dugo sam se borila s napadima panike u obliku intenzivnog lupanja srca, svaki put misleći da je to kraj – “Lupanje srca, umrijet ću, srce će mi stati!” I godinama sam ove situacije rješavala tako da su se nagomilavale destruktivne misli otpora koje su se sastojale od novih gomilanja ideja…
Bilo mi je jasno da moja emocija nije imala ništa s mojom djecom
…Već u samom početku sam počela uranjati, uspjela sam se opustiti i stvarno uživati. Iako mi je um stalno navaljivao uspjela sam osjetiti ljepotu bivanja…
Kao nešto što oduvijek znaš, a ipak ne znaš dok zaista ne osjetiš
…Ne znam kako bih vam riječima pokušala opisati taj osjećaj ili stanje… osjećaj kao neka lakoća, jasnoća, bistrina, mir, razumijevanje, ljubav… kao nešto što oduvijek znaš, a ipak ne znaš dok zaista ne osjetiš…
I baš tada kad sam izgubila svu snagu za daljnji “rad i trud” na sebi raznim metodama i tehnikama, život mi na put postavi ovo predivno iskustvo Razumijevanja i Uvida
U kratkom vremenu se moja svakodnevna sreća vratila nazad u moj život… uistinu, ona nikad nije ni otišla, ali meni se nije tako činilo…
Divno je bilo primjećivati kako se strahovi tope
Svemir je sve posložio i samo se još čekalo moje prihvaćanje izazova i potvrda moje spremnosti da nadvladam neobjašnjivi strah od putovanja. Posljednja provjera je bila: “Ok. Ako do srijede moje fizičko i mentalno stanje budu u miru, ja kupujem kartu za Bangkok”. I kupila sam….
Svi događaji u vanjskom svijetu događaju samo radi naše dobrobiti kako bi nas vratili samima sebi
Jednostavno sam počeo dobivati uvide da se ono što cijelo vrijeme tražimo u vanjskom svijetu već nalazi u nama. Već smo prosvijetljeni samo nismo toga svjesni zbog svih tih misli koje nam se motaju po glavi, pa ne možemo uvidjet što stoji iza njih…
Imam više volje za život i laganija sam, kao da je spao veliki teret
Osim što osjećam vjetar na licu kad vozim bicikl iz grada nakon obavljanja obaveza (i prije je bio vjetar prisutan al ga nisam osjećala) i osim što imam više volje za život i laganija sam, ko da je spao veliki teret, dva su velika indikatora koja me čude i čini mi se da je život čarolija…
Život više nije isti, ja nisam više ista, a zar je tako malo trebalo?!
Uopće ne znam od kuda bih krenula, još uvijek pod dojmom i sa neopisivim osjećajem ljubavi i mira u sebi…
Počela sam imati vremena
Ja sam jedna od onih koji nikad nemaju vremena. Ali ubrzo počela sam imati vremena i za obavljanje obaveza koje imam, a čak i vremena za sebe. To je fantastično…
Život piše romane
…Deca se uznemirila, on besni a ja NIKAD SREĆNIJA! Još im svima kažem da ZNAM da će sve biti u redu, da nam Svemir sprema nešto mnogo bolje, da ne razumem zašto se toliko nerviraju kad je to najbolje što je moglo da se desi,… Oni me gledaju kao da sam poludela a ja samo što ne skakućem od sreće!…
Oslobodio sam se stresa, napetosti i anksioznosti
…Otkrio sam nešto novo! Sve što se događa oko mene je slika u mojoj glavi, to su samo misli. Kad makneš misli ostaje ti samo svjesnost…
Strahovi odjednom postanu smiješni
Divno…. predivno… Provodimo živote u uvjerenju da nam trebaju hoteli, zvjezdice, komfor i svakakva čudesa. I tako jednog dana nađeš se u kampu na Velebitu. S petnaestak nepoznatih ljudi. Odlučih napustiti stereotipe, odlučih napraviti nešto drugačije. Odvažih se.
Jer za mene je odlazak u Baške Oštarije bio upravo to….
Kroz Tri principa sam shvatila da ljepota zaista je u jednostavnosti
Zahvaljujući zbunjenosti i anksioznosti sam došla do ovog prekrasnog učitelja koji me svojim mentorstvom izveo iz ralja crnila, otvorio mi oči i uveo u svijet koji je prepun prilika i ljepota. Kroz Tri principa sam shvatila da ljepota zaista je u jednostavnosti, da je jednostavnost savršenstvo i da je život iskustvo kojem se moramo prepustiti a ne odupirati…
Svakim danom moj strah sam gledala drugačije i osjećala mir
Godinama sam se borila protiv same sebe, bolovala od straha koji bi se mogao dogoditi.. nakon mamine smrti potpuno sam izgubila kontrolu, jedan dan bolji dok je nakon njega slijedio pakao. Izgubljena sama u sebi, u strahu od straha. Doktori su mi dali čarobne tablete od kojih je strah bio još intenzivniji i gori. Ležala sam nepomično, bez volje, u suzama…
Idealni oblik terapije za lijene
Anksioznost, napadaji panike, nervoza, zabrinutost i sve ostalo što ide u paketu, bili su moj vjerni pratilac godinama. Oni koji se bore s takvim problemom, znaju o čemu pričam te da u jednom trenutku osjećate da vam ništa neće pomoći…
Pogledala sam par videa, pročitala sam članak dva… i opet samo mir
Želim ti se prvo zahvaliti na svim tvojim videima i članicima. Već neko vrijeme te pratim i… nevjerojatno!…
Promjena u meni je momentalno djelovala na promjenu ljudi oko mene
…Danima po internetu tražim još i još i uporno pokušavam shvatiti…no sjetim se da piše da se ne treba truditi i ja se opustim i samo uživam u tome da me opet nešto zanima. Polako mi se uvlači neka ugoda i neki mir, nestaje teret po teret…osjećam se slobodna, lagana i opuštena…
To je bila konačna potvrda da je istinski vredno ono što je jednostavno
…I pre susreta s Tri principa bilo mi je blisko shvatanje da mora postojati neko dugme za reset uma, svesnosti, razumevanja stvarnosti, ali mi je stalno izmicalo, a Tri principa su mi sjasnila da ni reset nije potreban. Samo menjanje načina na koji shvatam dešavanja oko sebe i u sebi je bio jednostavan odgovor na sva moja traganja. To je bila konačna potvrda da je istinski vredno ono što je jednostavno…
Uvijek sam se trudila živjeti po nekim standardima, moranjima, načinima, samo da napokon postanem “normalna”
Onog trenutka kad je Darko rekao da ne postoji Pravilnik gdje piše da kuća mora biti čista, shvatila sam da su 3 principa upravo ono što mi nedostaje već dugi niz godina…
Sve ono čega sam se grčevito držala je ispalo potpuno besmisleno
…Iako sam na prvu spoznaju bila strahovito ljuta što je sve ono čega sam se grčevito držala ispalo potpuno besmisleno (mislim na savršeno uhodanu borbu, kontrolu, analizu…), shvatila sam koliko je kaos u stvari lijep, koliki je blagoslov u besmislu i onog trena kad sam prestala tražiti značenje neke pojavnosti i secirati ju na komadiće, znala sam da sam razumjela…
Kakva sloboda, kakva jednostavnost i kakva divota…
Toliko knjiga, znanja, mudrosti i bespotrebnog odricanja… Hahaaa!! Još se ponekad od sveg srca nasmijem!! Ja sam pobjegao prijatelju moj! Iz najzloglasnijeg i najstrožeg zatvora na svijetu! Iz vlastitog uma!…