Iskustvo susreta s razumijevanjem

Kakva sloboda, kakva jednostavnost i kakva divota…

Toliko knjiga, znanja, mudrosti i bespotrebnog odricanja… Hahaaa!! Još se ponekad od sveg srca nasmijem!! Ja sam pobjegao prijatelju moj! Iz najzloglasnijeg i najstrožeg zatvora na svijetu! Iz vlastitog uma! Ponekad se tamo vratim samo da obiđem stare poznanike i ne tako dobre prijatelje poput uvjerenja i koncepata, klimavih mentalnih konstrukcija, želja za postizanjem ciljeva, uzaludnih ambicija, moranja ovog i onog, težnji, uzdisanja, nastojanja, nastojanja, nastojanja!! Uh…. Jao….

Nakon hladnoće dubokih voda vlastitih težnji i neuspjeha u jednom trenutku se na mene izlio topli ocean utjehe, prihvaćanja i ljubavi!

Apsolutno ispunjenje, apsolutna ljubav, apsolutna istina, apsolutna prihvaćenost. Kakva milost! Čime zaslužena?!

Biti u tišini vlastitog bića sad više nije rijedak slučaj ili iznimka u suhoparnoj pustinji puke egzistencije u kojoj nemilosrdno vlada um, već svakodnevnica i svaki odlazak “ tamo” prijeko u duboku prazninu apsolutnog smisla i ispunjenja po okrepu postalo je tako lako.

Biti i samo biti postalo je sve. Ništa drugo. I to pruža najdublje i najelementarnije ispunjenje koje se može osjetiti. Potpuni smisao.

Hvala ti dragi moj Darko što si tu i što Jesi i što si dio mog ovozemaljskog iskustva u koje stavljamo puno ljubavi jedan prema drugom i što mi nesebično služiš kao putokaz.

Potražiti Boga često znači pronaći sebe a tražeći sebe često pronađemo Boga….. I pokojeg dobrog prijatelja…

M.B.