Iskustvo susreta s uranjanjima

Nakon što sam pokušavala uhvatiti termin za uranjanje, par puta bezuspješno, odlučila sam se za utorak iako mi je i tada bilo zgužvano. Ali kako znam da sve sama sebi radim, rekla sam ukućanima i sve pozavršavala do termina.

Već u samom početku sam počela uranjati, uspjela sam se opustiti i stvarno uživati. Iako mi je um stalno navaljivao uspjela sam osjetiti ljepotu bivanja. 

Nakon uranjanja, cca pola sata jedna nedavna situacija mi se potpuno osvijetlila.
Nedavno sam u šetnji srela susjedu i u ugodnom razgovoru me pitala na koje strane jezike idu moja djeca (7. i 4. razred osnovne škole). Ja sam rekla uče u školi engleski i njemački, na što se ona totalno začudila jer to nije dovoljno. Njena velika (već uspješna djeca) su sva išla na dodatni engleski od 1. razreda i na druge jezike i to je NEOPHODNO za uspjeh. Šmrc, osjećala sam se grozno, u sebi sam joj psovala. Šta ću sad već kasne 🙂 U svakom slučaju moje unutarnje stanje, moje emocije su bile BURNE.

Spomenula sam to prijateljici koja mi je rekla, ma daj možda njima neće ni trebati jezici, svako ima svoj put. Ja sve to znam, ja u to kao vjerujem, ali ipak ta emocija.

Nakon uranjanja, bilo mi je jasno da moja emocija nije imala ništa s mojom djecom, otkrio se moj osjećaj nesigurnosti u vezi korištenja engleskog jezika u svakodnevnom poslovnom (privatnom)  životu.  Koje iznenađenje, koje olakšanje, nije mi bilo ni na kraj pameti (iako možda ipak je) . Hvala Bogu s tim se mogu nositi 🙂 

Sanja Mandić