Jedino pitanje koje si možeš postaviti i jedino što trebaš znati je na koji način djelovati sada

Veliki problem modernog čovjeka je pretrpana glava. Prosječan čovjek većinu svog dana provede žonglirajući u svojoj glavi mislima o tome:

– što sve danas treba obaviti

– kako riješiti tekuće probleme

– što se događa u državi i svijetu i kako bi se prema tome trebao postaviti

– da li je on sam dovoljno dobar, vrijedan, uspješan

– kako uskladiti odnose s drugima

– kako zaraditi više novaca ili raspodijeliti ovo čime raspolaže

– kamo sljedeći vikend ili kamo na godišnji

– kako steći više znanja, razumijevanja o sebi, svijetu ili nekom specifičnom području

– kako očuvati svoje zdravlje i napraviti nešto korisno za svoje tijelo

– kako sve to povezati i održati smislenu cjelinu

Sve te misli stvaraju opterećenje, kao da stalno pokušavamo obuhvatiti i držati na mjestu nešto čega jednostavno ima previše i vrlo je nestabilno, čini se da će se svaki čas raspasti. Stalno prijeti opasnost da ćemo nešto zaboraviti i da će nešto izmaknuti našoj kontroli.

Naš osobni egoistični um ima tu potrebu da sve drži pod kontrolom, da čim više zna i razumije. Međutim, on ne vidi i ne razumije dalje od koncepta, od misli i čim se više oslanja na znanje kao na objektivnu istinu, više je u zabludi. A život je nešto puno dublje, život je misterija kojoj osobni um ni ne priznaje da postoji. I život je inteligentan sam po sebi. Mi smo naučili dijeliti svijet na živo i neživo i tvrdimo da tek to živo eventualno može imati neku inteligenciju. To je ogromna zabluda. Inteligencija je srž sveg postojanja, ona je utkana u sve, stvorila je cijeli svemir.

Ta inteligencija brine se i o svakom trenutku našeg života. Kad je osjećamo u sebi, ona nam u svakom trenutku govori što i kako da napravimo. I onda naše djelovanje ima neusporedivo veću kvalitetu nego kad dolazi iz naših osobnih ideja o tome kako bi nešto trebalo napraviti.

I kad je osjećamo, vidimo da ništa o ničemu ne trebamo znati, da nam um može biti potpuno prazan, a da istovremeno živimo ispunjen život i savršeno funkcioniramo u praktičnom smislu. U svakom trenutku nam iznutra dolazi onaj impuls koji treba doći. Isto tako, apsolutno je nepotrebno znati što ćemo raditi i kako ćemo djelovati za 5 godina, godinu, mjesec dana, sutra ili za 5 minuta. Taj impuls će doći u tom trenutku. I ako ga ne pokušavamo predvidjeti i uobličiti osobnim umom – (kroz ono što već znamo – uvriježene misli, vjerovanja i koncepte), on je uvijek svjež, moćan i savršeno prikladan trenutku.