Kako sami u svakom trenutku definiramo svoju stvarnost

Nama ovaj život i njegovi trenuci, situacije, tj. način na koji vidimo stvari izgleda kao određena specifična slika, slikarija koja prikazuje određenu scenu na određeni vrlo definirani način, obojan specifičnim značenjem, često i emocijom. Prizor na slici teško bi bilo drugačije protumačiti i zamijeniti za neki drugi prizor. 

To je način na koji smo naučili shvaćati stvarnost, kao nešto već samo po sebi definirano, prije nego mi imamo ikakvu ideju o tome. A naša ideja, naše misli su u tom načinu shvaćanja samo alat koji nam služi da opazimo ono što je već tamo vani samo po sebi. 

Međutim, stvarnost ima drugačiju, takoreći čarobniju prirodu. Ona postaje ono što mi od nje stvorimo. I tu dolazimo do toga da u pitanje dovedemo sami pojam stvarnosti. Ona više nalikuje na Rorschachovu mrlju nego na klasičnu slikariju. Ona u našem iskustvu postaje ono što svojim mislima iz nje stvorimo. Rorschachova mrlja nije već unaprijed striktno i jednoznačno definiran određeni prizor. Kod nje ništa nije jednoznačno definirano. Ona je podloga za beskonačni broj mogućnosti. Sadrži potencijal za sve te mogućnosti, ali sama ne definira ni jednu od njih. 

Naš um kroz naše misli definira ono što ćemo u njoj vidjeti. One oblike koje definiramo prve, pospremamo u našu memoriju i sljedeći put kad pogledamo mrlju, najvjerojatnije ćemo vidjeti isti lik. I sad zamislite da je gledate svaki dan i svaki dan vidite isti lik ili nekoliko njih. Um će se toliko naviknuti na to da za njega mrlja predstavlja viđeni oblik da će sve teže biti vidjeti nešto potpuno novo. I s vremenom u našoj percepciji iz nedefinirane mrlje nastaje jednoznačna slikarija. 

Isto je s našom percepcijom života. Kad smo se rodili, kad smo bili “svježi” u ovom svijetu, za nas je cijeli svijet bio jedna velika Rorschachova mrlja. Ništa nije imalo definirano značenje. Vidjeli smo svijet bliže onome kakav u stvarnosti jest. Kako smo odrastali, pod utjecajem društva, počeli smo stvari jednoznačno definirati s jednom zajedničkom premisom: 

“Stvari same po sebi jesu onakve kakve se nama čine. Ono što vidimo je stvarnost.“

I tu smo se zeznuli. Tu je počelo naše uvjetovanje, naše ograničavanje, počeli smo stvarati ograničavajuća vjerovanja o svemu i svačemu. I zaboravili smo da ne mora biti onako kako se nama čini. Ne mora biti, to je samo jedna verzija, jedan kut gledanja, jedan lik u onoj mrlji koji je naš um izabrao. 

Ovo se odnosi na svaki način na koje vidimo stvari. Npr. izgleda li život i svijet kao rajski vrt ili s druge strane kao mjesto patnje. Je li to prijateljsko mjesto ili neprijateljsko. Je li naš život mjesto obilja ili mjesto oskudice, jesmo li mi sebi sami vrijedni i dragocjeni ili bezvrijedni i “nepotrebni”, jesmo li sposobni nešto stvoriti, manifestirati svoje ideje i želje ili nismo, jesmo li u tome kako se vidimo, zdravi, puni života, slobodni… ili pak s nama nešto ne valja i osjećamo se kao roba s greškom. Sve su to samo različiti kutevi gledanja, razni načini na koje naše misli stvore iskustvo, oblik iz bezoblične Rorschachove mrlje. 

Istovremeno, okolnosti našeg života izravno reagiraju na oblik koji stvaramo. Ako u svemu vidimo beznađe, ograničenja, nemogućnosti, siromaštvo, nesreću… u život će nam dolaziti i prikazivati se još više takvih stvari da se potvrdi naše vjerovanje i pretpostavka da je to sama stvarnost prije bilo koje naše misli. Ako s druge strane u svemu vidimo potencijal, priliku, mogućnosti, način, obilje, bogatstvo, povezanost, ljubav, slobodu, ljepotu… to je ono što će nam se prikazivati, što ćemo primjećivati i što će dolaziti u naše vidno polje sve više i više. 

Promotrite sad kako vidite svijet, sebe, druge ljude, situacije… I promotrite sve one aspekte koji vam se ne sviđaju. I zapitajte se je li to stvarno tako kako se čini. Zašto nekim ljudima svaki projekt koji započnu ide od ruke, stvari teku, a drugi su do grla u preprekama prije nego su i napravili prvi korak? Ima li to veze s tim na koji način svaki od ta dva pojedinca vidi svijet, što u svom umu stvara iz te divovske Rorschachove mrlje? Samo se zapitajte i neka odgovor dođe iz vas. I kako ovo postane sve jasnije, svašta se može promijeniti, na “čarobne” načine.