Kako se ostvaruje ono što želimo?

Tako da s tog maknemo fokus.

Dok god smo fokusirani na krajnji rezultat nečega, mi stvaramo prepreku ostvarivanju te stvari. Čim smo više fokusirani na manifestaciju, na pitanje hoće li se nešto desiti ili neće, kad će se desiti, kako će se desiti… tim više frekvencijski prebivamo na površini iskustva, u fokusu na vanjsko oko kojeg osobni um stvara tim više svojih priča. Čim su veće priče osobnog uma i čim smo više njima zaokupljeni, tim je više zasjenjen jedan drugi dio nas. Ono što osjećamo kao ono nešto iznutra, u nama. Na malo dubljoj razini u nama, u pozadini priča uma postoji razina našeg bića na kojoj osjećamo da ono što rezonira s određenom našom željom ili inspiracijom da imamo određeno iskustvo, već postoji. Kao da je na neki način ono što želimo već ispunjeno. Ono što predstavljamo da bi nam ispunjenje određene želje donijelo, što je uvijek neki osjećaj, je već tu.

Kad se fokusiramo na taj dio sebe, na tu sferu, taj osjećaj, odjednom se osjećamo vibracijski bliže ostvarenju ili manifestaciji određene želje. Osjećamo to kao više moguće, vjerojatno ili čak i sigurno, da dolazi, da je tu negdje. Međutim, iz tog prostora zapravo više nije ni bitno. Pošto je stvarnost podloge onoga što bi nam ispunjenje želje trebalo donijeti već prisutna, sama manifestacija gubi na važnosti ili postaje potpuno nebitna. Što god želja bila.

To ne znači da ćemo prestati djelovati u smjeru manifestacije i ostvarenja određene želje. Kad više nismo fokusirani i ne stvaramo važnost iz krajnje instance – manifestacije, kad ne gledamo u svakom trenu opsesivno da li se stvar ostvaruje ili ne, mi oslobađamo veliki dio “procesorske snage” svog uma koji je do tad bio zaokupljen ovim pitanjima, fokusom i vezanosti za manifestaciju. Pri tom oslobađanju, oslobađa se i energija, volja, entuzijazam i kreativnost u nama i ako je želja bila autentična nastavljamo kroz svoje djelovanje biti usmjereni u njenom smjeru, ali ovaj put iz osjećaja lakoće, rasterećenosti, nevezanosti i uživanja u procesu.

Tako da, sjetite se i ponovo i ponovo pogledajte što to imate u sebi, koliko prostranstvo punine i mira je već tu, neovisno o tome što vi radite, mislite, vidite to ili ne. Ja sam ovdje da vam služim kao podsjetnik, kao svjetionik u magli pomoću kojeg ćete se orijentirati, prepoznati tu fiksnu, stalnu, stvarnu “točku” u ovom životu, ovom iskustvu – unutarnji prostor vlastitog bića.

Ovaj podsjetnik može biti posebno koristan kad primijetimo da smo se zapetljali i da određeno vrijeme težimo nekoj želji, a ona nikako da se ostvari. Ne ostvaruje se jer se fokus ne miče s manifestacije, s pitanja je li se ostvarila ili nije, kad će i slično.

Također, kad fokus s manifestacije, s površine preusmjerimo unutra, otvaramo se za mogućnost da svijet nije mehaničko mjesto u kojem su jedinke odvojene jedna od druge i od svijeta i u kojem je jedini način da se određena želja ostvari naše osobno djelovanje pogonjeno našim osobnim umom i njegovom inteligencijom. Spontano i prirodno jer to postaje “očito”, otvaramo se za mogućnost da stvari mogu doći “same od sebe” tj. upravljane dubljom inteligencijom života.

Manifestacija, tj. naše okolnosti su uvijek pitanje frekvencije na kojoj mi unutar sebe rezoniramo. Vanjski svijet će uvijek naći način da se s njom uskladi, bilo da mehanizam dođe kroz našu inspiraciju i djelovanje ili kroz splet okolnosti.

Tako da, promatrajte gdje vam je fokus, na manifestaciji, okolnostima, onom opipljivom ili na tome što osjećate i vjerujete u sebi i tome što je prije, dublje od toga što vjerujete. Budite usmjereni i prebivajte u tom mjestu. Iz njega će često na nevjerojatne načine izroniti ostvarenje onoga što ste si željeli.