Ništa nije stvarno.

🙂

Što pod time mislim? Doslovno, točno ono što piše.

Pod pojmom stvarnost ili stvarno podrazumijevamo nešto što postoji i ima određena svojstva (izgled, osobine, vrijednost, implikacije,…) samo po sebi, bez obzira na to što mi o tome mislimo.

Međutim, to ne postoji. Ono što za svakog od nas postoji je naš osobni doživljaj nečega, naš osobni svijet, apsolutno jedinstven, drugačiji od bilo čijeg drugog osobnog svijeta. I to je to. Mi ne doživljavamo stvari direktno same po sebi već samo projekciju, kreaciju svojih osobnih misli.

Sve što doživljavamo su samo naše misli.

Sve što oko sebe vidimo samo je naša sjena, većina ljudi većinu vremena toga nije uopće svjesna, ali sve s čim u životu imamo posla je naša kreacija, naše misli, naša sjena. Igramo se s vlastitom sjenom, kao u Petru Panu. Kad to zaista istinski vidite, kao neizbježna implikacija dolazi i uvid u to da

Babaroga ne postoji.

Sve što ste mislili da vas plaši, brine ili muči zapravo je perceptivna varka, nalik na fatamorganu – jezero usred pustinje. Čini se da je tu i da je stvarno, ali to zapravo uopće ne postoji. Isto tako, sve za što ste mislili da vas veseli uopće ne postoji.

Postoje samo naše misli, od njih je izgrađen naš svijet. One su te koje nas plaše ili vesele. Ali misli nisu stvarne, one su opis, subjektivni dojam, nešto što se stalno mijenja. Zato nam se stvari jedan dan čine ovakve, a drugi dan onakve. Zato što stvari nisu stvari već naše vječno promjenjive misli. Ako vam nije potpuno jasno što hoću reći, ne brinite, ne pokušavajte shvatiti, samo osjetite ove riječi.

Uvid u ovu činjenicu u trenutku kad ga imamo potpuno je oslobođenje od bilo kakvog negativnog osjećaja. Ono što preostaje kad nam se kao kuća od karata sruši cijeli naš svijet za koji smo mislili da je stvaran i da postoji onakav kakav izgleda nama, je čista emanirajuća esencija. Biće, beskonačni potencijal, osjećaj ljepši, dublji i moćniji nego bilo što što dolazi iz misli.

Sve što radimo kroz Tri principa upućuje na ovu bazičnu istinu i otvara nas za ovaj osjećaj. Kroz uvid u to na koji način je doživljaj kreiran, u to da je sve što doživljavamo naše, da dolazi iz nas, iz temelja se mijenja pogled na život, sebe i svijet te kao posljedica otpuštanja grča i prepuštanja životu počinjemo sve više vremena živjeti sa sve prisutnijim osjećajima dubokog mira, bistrine, bezbrižnosti, usmjerenosti, svrhe, harmonije i svega ostalog što je uvijek tu u nama, a što doživljavamo tek kad nestane težina koju stvara vjerovanje osobnim mislima.

Povezani članci