Osobno iskustvo susreta s razumijevanjem – što se desilo nakon samo jedne seanse

Darka sam upoznala tako što me prijateljica dovela k njemu i vrlo brzo sam shvatila da je on ono što sam tražila.

Prva seansa bila je tako neopterećena pogotovo kada je odmah na početku rekao da ja ne moram ništa – razmišljati, truditi se, komentirati, samo biti prisutna. Prilično oslobađajuće, budući da se prvi put susrećem s bilo kakvom vrstom terapije ili seanse, kako god to nazvali.

Ispričala sam ukratko o sebi i problemima zbog kojih nisam u balansu tj. imam više onih loših dana nego dobrih. Meni, koja sam svjedočila i živjela manifestacije ovo je sigurno narušavalo kvalitetu života. Rekla sam da to sve traje gotovo 4 mjeseca i da je uzrokovano smrću bliske osobe, prekidom, lošom poslovnom situacijom i svim osjećajima koji idu uz to.

Mislila sam da ćemo sada pitanjima i tehnikama početi rješavati moje probleme. A Darko je polako i lijepo pričao stvari koje mi uopće nije bilo važno razumjeti nego osjetiti. Neke možda nisam ni čula. Neke su me preplavile osjećajem dubinske sreće i spoznaje. Odjednom sam osjetila onaj “Ahaaa moment”. Shvaćanje riječi koje nisu nikakva novost ali su prvi put shvaćene.

Rekao je da je problem prilika za rast. Problem kao izazov kojemu posljedica treba biti ekspanzija. Podizanje na viši nivo. U tom trenu sam rekla da sada želim imati problem, da ga obožavam i da sam zahvalna na njemu. Sada ću narasti!!! Počela sam raditi na sitnicama koje mogu “popraviti” u životu, čisto da bih savladala izazov. Korak po korak usvajam neke nove navike, potpuno nevezane za moje probleme. Kao da je to shvaćanje bio okidač za promjene pa makar one bile minorne. Uz te sitne promjene i boljitke, tu je i fokus. Želim se fokusirati na te male pobjede, na tu priliku za ekspanziju.

Nakon 10 dana smo se opet čuli i pitao me kako se osjećam i kako stojim sa svojim izazovima. U tom trenu se nisam mogla ni sjetiti svojih problema. Ostalo je samo želja za rastom a problem je postao odskočna daska.

Josipa Galić