Iskustvo susreta s razumijevanjem
Osim što osjećam vjetar na licu kad vozim bicikl iz grada nakon obavljanja obaveza (i prije je bio vjetar prisutan al ga nisam osjećala) i osim što imam više volje za život i laganija sam, kao da je spao veliki teret, dva su velika indikatora koja me čude i čini mi se da je život čarolija:
Počela sam naglo nakon 5 godina stanke pisati svoje stručne tekstove, nemam otpor prema tome koji sam imala 5 godina i s veseljem se ustajem ujutro da sjednem za komp i puštam da moje znanje i ideje izlaze van, bez opterećenja, bez straha da li će valjat recenzentima, ovima onima; bez misli kak bi bolje bilo da sam na moru, ili da sam ovdje ondje, na festivalu, na seminaru ovom onom, a ne za kompom u kući satima, danima; znam/osjećam da je to što pišem u tekstovima moj iskaz, moj izražaj tj. možda i nije moj već dolazi odnekud kroz mene, a nije nit važno čiji je izražaj, važno mi je da mi se sviđa taj proces curenja ideja kroz mene van.
Drugo je u vezi mame, kad god mi ona dođe u posjetu ili ja njoj, uvijek me u trenu ko strela izbaci iz takta, iz kakvog takvog centra, iživcira me temeljito i umori duboko, da moram spavat i rehabilitirat se pol dana nakon toga; sada, ona dođe, ja ju gledam kako je divna u svom načinu postojanja, kako je specifična, i veselim se druženju s njom; ona i dalje kritizira moju kuhinju kako je prljava, i kritizira što nisam travu svu počupala, i zašto mi trune hrana u špajzi i zašto ne sredim taj frižider, i mrlja s nekim krpicama po sudoperu pa po podu i ne pere ruke nakon; a ja gledam i doživljavam da je to njen obrazac, njen izraz postojanja, da je ona takva i da je to njen način, takva je njena osobnost i ne sudim da je nesvjesna, i ne sudim da me je uvjetovala cijeli život i da mi je ona nabila krivnju i grižnju koju nosim ispod kože… samo ju gledam i uživam što se tu na svoj način mota po mojoj kuhinji i nešto prtlja i petlja i prigovara; ta njena prigovaranja čujem ko cvrkut ptica koje mijenjaju tonove; ona cvrkuće a ja ju volim!
Na odlasku ju zagrlim i kažem da mi je lijepo s njom, i ona se smije sretna iako ju jako boli kičma i kaže mi da me voli beskrajno, beskrajno i da sam njena curica.
K.S.
Povezani članci
- Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli, borbe, knjiga, seminara ...Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli,...
- Osjećao sam se kao da se temelji moje stvarnosti ruše kao kula od karata Odmah na početku, još dok je Darko objašnjavao kako i šta se “radi”, obuzeo me osjećaj mira koji se produbljivao...
- U vrlo kratkom periodu osjetila sam ogromne promjene. One prave, duboke promjene ...Isto tako, prije susreta sa Tri principa, moji su dani prolazili u jedva čekanju. Kad bih bila na faksu, jedva...
- Bila sam na dnu života I sve je postajalo jasnije, počela sam shvaćati dublji životni smisao. Od fokusiranosti na probleme slika se počela širiti, počela...
