Iskustvo susreta s razumijevanjem
Pokušat ću riječima prenijeti sav osjećaj koji me prati od trena kad sam se upoznala s Tri principa, mada često i ne postoje dovoljno jake riječi da prenesu naše osjećaje, ali vjerujem da ćete u kontekstu svega uhvatiti onaj ritam koji želim prenijeti.
Ovako je izgledao moj život prije Tri principa:
Imam 39 godina i otkad znam za sebe, ne znam za Ljubav, obitelj, razumijevanje, toplinu, Dom ili što već što nam kao ljudima pomaže da postanemo i ostanemo socijalizirani, empatični.. Rođena sam iz NeLjubavi, greške, brzine, koja je od mene od samog rođenja napravila bazu podataka u kojoj se vrte samo negativnosti.
Ostavljena sam od prvog dana, bez dodira i ljubavi, kako sam živjela i preživjela do danas ne znam. Oca nikad nisam upoznala, a majka je najhladnije biće koje je ovaj Svemir moga izrodit, toliko otrovna žena da ne možete pojmiti nivo njenog zla kad je rođeno djete u pitanju. Preudala se i dovela mi očuha, zadnje smeće kao i ona, da mi dodatno i do kraja zatru put mladosti, ljubavi i napretka, što su i uspjeli. Moja majka je oličenje laži, zla i ne Ljubavi da to ni jedan mozak ne može probavit i shvatit šta je u stanju ta napravit, samo detalj, dozvolila je da me očuh seksualno i verbalno zlostavlja.. bez imalo grižnje savjesti… smeće od žene… a sad je zapravo žalim.
Ali Univerzum je očito imao drugi plan za mene… prepustila sam mu se..
Potragu za Sobom, za onim unutarnjim mirom počela sam u ranim 30ima… postajući lagano svjesna Sebe, svojih mana, nedostataka života bez obitelji, ljubavi, topline.. Očitovalo se to u socijalnim kontaktima, vezama, prijateljstvu…
Pročitala sam tone knjiga, pohađala mnoge seminare, prošla sve moguće religije i sekte… uvijek iznova bila Svoja, ali opet ne potpuno Svoja. Svaka knjiga me zaista obogaćivala, bila sam korak bliže k Sebi, ali opet 10 koraka daleko od Sebe. Naravno ne želim omalovažavati knjige, struku, i ničije iskustvo, konačno svatko ima svoj put Rasta i pronalaska Sebe, dapače na mom Putu su mi upravo i pomogle mnoge knjige, iskustva, zdravi i konstruktivni seminari, ali rekla bih osobno iz iskustva, to je zapravo kratkog vijeka, jer ste uvjek u potrazi za novim knjigama, novim iskustvima i tako ste u sindromu HRČKOVOG KOTAČA.
Sa iskustvom TRI PRINCIPA, vi dobijete sebe… ne trebate nikoga IZVANA.
I tako u tom vrtlogu zgužvanih osjećaja, knjiga, informacija… dođoše Tri principa. Sasvim slučajno rekla bih, ali nije ništa “slučajno”… nešto više nas tjera u potragu za još višim.
Moj prvi razgovor s Darkom bio je zagonetan, sve što mi je govorio bilo je u suprotnosti sa onim što sam živjela, učila.. “razumijevala”. Pustila sam da te misli teku… Prvu noć poslije tog razgovora nisam spavala… misli su dolazile “niotkud” i odlazile “nigdje”. Silno sam se trudila “razumjeti” sve što mi Darko govori, ali nije išlo, JA, silno ponosna na svoje akademsko znanje bila sam bijesna toga što sve pada u vodu, sve moje godine truda, knjige… ništa nema koristi.
Pustila sam… i tad su neočikavno neki obrasci, smetnje… počeli otpadat… Bože, tako jednostavno… tako lako.
Majka… sav moj bijes prema njoj, samo se pretvorio u jedno veliko NIŠTA… Bože pa to je samo moja misao… nema i nije bilo ničega…
Osjećala sam se kao netko tko je nosio vreću cementa na leđima, i odjednom te vreće više nema… nema misli, borbe, knjiga, seminara, koji bi davali uputstvo za upotrebu, gdje sa vrećom, koji trenutak je najbolji za odbacit je, koje mjesto itd… vreće jednostvano VIŠE NEMA. Nema više normabela, suza i kukanja prijateljima…
Naravno postoje obrasci koji teže otpadaju… ali u par razgovora i 3 mjeseca ja sam riješila nešto što rješavam 39 godina.
Osjećam da se čistim, kao začepljen sifon…. kad MUSCOLO sagori sve smeće, tj. ustajale obrasce AH… DIŠETE SLOBODNO.
Ono što bih prenijela svima, ne trudite se ništa zapravo SHVATITI, jer baš tu je ZAMKA, probajte samo ŽIVJETI… lagano, bez akademskog razumijevanja.
Osjećaje pustite da rade svoje, misli također… sve ostalo je samo zapreka vašoj sreći i Miru.
Hvala Darko, Hvala TRI PRINCIPA
Suzana