Osjećao sam se kao da se temelji moje stvarnosti ruše kao kula od karata

Iskustvo susreta s razumijevanjem

Nakon 6 godina potrage kako bi poboljšao svoje iskustvo življenja i bezbrojnih knjiga, članaka, videa, eksperimenata, uspjeha i neuspjeha – našao sam to što sam tražio.
I ranije sam točno znao što u svojoj svakodnevici trebam raditi da bih se generalno osjećao dobro, ali… iako sam znao što trebam raditi, nisam to radio. Ta mi je situacija bila jako zanimljiva (i frustrirajuća istovremeno) jer sam znao da mi određene navike škode i svejedno bi ih uradio, isto tako tijekom tih godina traženja bilo je razdoblja kroz koja bi naizgled bez ikakve muke uspio biti discipliniran po tom pitanju i onda bi iznenada opet upao u stare navike i obrasce.
Kako sam već “sve” probao te kroz članke i snimke bio upoznat s Tri principa, palo mi je na pamet da je karika koja nedostaje moje stanje uma i zato sam se odlučio kontaktirati Darka. Došao sam na online uranjanje bez prevelikih očekivanja jer iskreno nisam znao što očekivati.
Odmah na početku, još dok je Darko objašnjavao kako i šta se “radi”, obuzeo me osjećaj mira koji se produbljivao sve više i više. Kako je taj osjećaj bio jači, to me je manje bilo briga za sve priče uma, sve što bi trebao uraditi, biti, postati, postići.
Osjećao sam se kao da se temelji moje stvarnosti ruše kao kula od karata – “Zar je sve što sam vjerovao i što mi je bitno laž? Obična iluzija?” – tu se pojavio i strah, ali u isto vrijeme i takav osjećaj sigurnosti, obilja i “kao da sam stigao” – to je to, kraj puta.
Nakon toga svega sam si mislio – zanimljivo iskustvo, ali na kraju se opet osjećam isto i sve je isto, tek da bi tijekom idućih dana primijetio da iako je sve isto – ja više nisam isti. Iako bi vrtio stare filmove, izgubili su svoju privlačnost, svoju gravitaciju, i ubrzo bi ih zamijenio osjećaj mira i spokoja, kao da je sve u redu baš tako kako je, također bi puno češće bio u tom osjećaju nego inače.
A što se tiče mojih loših navika – konkretno prejedanja hranom iako mi tijelo daje jasne signale da mi šteti i provođenja puno više vremena pred ekranom nego što bi trebao – kao da su isparile, kao da sam ih zaboravio. Osjećaj koji bi prethodio tim navikama – jaka čežnja, kao da to moram uraditi bez obzira na sve, da mi život ovisi o tome, pritisak, nervoza, nemir – sve je netragom nestalo.
Ali najbitnija stvar koju sam uvidio tijekom toga svega je da čak i onda kad mi se činilo da sam nevjerojatno zbunjen i izgubljen, taj osjećaj unutarnje mudrosti je uvijek bio tu i vodio me, iako bi ga primijetio samo na najmanji trenutak.
Hvala još jednom!
Kristijan

Osjećao sam se kao da se temelji moje stvarnosti ruše kao kula od karata

Iskustvo susreta s razumijevanjem

Povezani članci