Išao čovjek noću ulicom i zatekne drugog čovjeka kako ispod ulične svjetiljke na podu nešto traži. Upita ga:
“Što tražite?”, a on mu odgovori:
“Tražim dijamant koji mi je ispao iz prstena.”
“Recite mi, gdje vam je točno ispao, mogu vam pomoći da ga pronađete.” reče prvi čovjek, a drugi mu odgovori:
“Tamo u onoj mračnoj uličici iza ugla.”
“Pa zašto ga onda tražite ovdje?”
“Ovdje se bolje vidi.”
Isto tako, ono što mi u životu tražimo kad nešto tražimo, a to je u svojoj suštini uvijek mir, ispunjenje, radost, zadovoljstvo, osjećaji svrhe, sigurnosti, slobode, povezanosti, moći… najčešće uzaludno tražimo u svijetu forme – materijalnom bogatstvu, vanjskoj sigurnosti, romantičnim vezama, seksu, djeci, putovanjima, poslu, hobijima, tj. u onom što je relativno opipljivo – tamo gdje se “bolje vidi“. A to jednostavno nije tamo. Ništa od toga ne nalazi se tamo već se nalazi u onoj mračnoj uličici, tamo gdje se “slabije vidi” – u Bezobličnom – u samom Bivanju u podlozi svijeta forme. I to je uvijek tu.