Svi u životu s vremena na vrijeme, netko češće, netko rjeđe, doživljavamo da nas nešto muči. Na putu nam izranjaju prepreke, ono što zovemo problemi. To može biti bilo što što nas muči, od nezadovoljstva na poslu, nezadovoljstva u vezi/obitelji, bolesti, pozadinskog nedefiniranog
nezadovoljstva, osjećaja ispraznosti, frustriranosti, usamljenosti… Kakva god bila situacija, zajednički faktor je neki oblik nezadovoljstva, tj. otpora
prema nečemu. Neki od tih problema mogli bi se nazvati kroničnima – protežu se kroz duže vremensko razdoblje. I naša uobičajena reakcija je se s problemima
hvatamo u koštac. Pokušavamo ih riješiti. Na sve moguće načine koji nam padnu na pamet. Međutim, neki od tih problema vrlo su žilavi, ne daju se, što god
mi pokušali.

Materija koja cijeli problem tvori su zapravo naše misli otpora prema nečemu što isto tako samo po sebi doživljavamo kroz svoje misli. Dakle, bilo koji naš
problem nije ništa drugo nego naše misli otpora prema nekim našim mislima. Kad dođemo do srži stvari čini se smiješna, ali u trenutku kad nas muči, problem
izgleda itekako stvaran.

Ljudi ponekad rješenja svojih problema traže godinama ili čak cijeli život. U nečemu. Pokušavajući. A cijelo to vrijeme u svakom trenutku taj isti problem
na životu drže razmišljajući o njemu, mentalno se njime baveći. On se riješi kad ga predamo, pustimo. Kad o njemu prestanemo razmišljati,
pokušavati ga riješiti i na njega zaboravimo. Tad se stišavaju i iščezavaju misli koje su ga sačinjavale. Stvar nas više ne muči. Iako je
okolnost za koju smo mislili da nas je mučila možda i dalje tu. Međutim, nakon nekog vremena, kad dođemo do točke da smo stvar istinski dubinski predali i
da nam više nije bitna, i ta okolnost se mijenja (npr. mijenja se odnos koji nas je mučio, dobivamo bolji posao, rastvaraju se ograničavajuća vjerovanje,
dobivamo iscjeljenje bolesti…). Često ljudi pošto su na cijelu stvar zaboravili do nekog trenutka poslije promjene niti ne primijete da se promijenila i
da te desio proces transformacije.

Temelj rješenja svakog kroničnog problema je u tome da ga prestanemo hraniti svojom pažnjom, svojim otporom, da o njemu prestanemo razmišljati. Ako o njemu ne razmišljamo, on ne može opstati. To, naravno ne možemo kad god hoćemo, misli dolaze same. Opet, da
bi prestali razmišljati ne možemo ništa napraviti, to će se desiti samo od sebe kad prestanemo razmišljati o prestanku razmišljanja :). To će se desiti samo od sebe točno
tad kad za to bude vrijeme.