Raj na Zemlji nam je dan kad nas je netko ovdje stavio. A mi smo ti koji ga uporno odbijaju. Zar je moguće da ne postoji dovoljno resursa i mogućnosti da svi živimo u obilju i da radimo uvijek upravo ono što hoćemo raditi? Naravno da postoji. Problem je u našim glavama. U tome što su svi u svojem sivom oblaku misli i što neprestano briju. Vjeruju svojim iluzornim projekcijama. Da ne valja ovo i ono, da je teško, da se ne može, da je život borba, težak rad, da je posao i užitak nešto nespojivo, da sami po sebi prema nekom kriteriju ne valjaju, nisu dovoljno vrijedni, dobri, da uvijek svega treba još više i više… A moguće je na osobnoj razini istrgnuti se iz te mentalne mase, jednostavno prestati vjerovati svojim mislima. I nešto iz nas nam cijelo vrijeme govori: rajsko stanje je tu, na dohvat ruke, pred nosom ti je. Samo odustani od iluzije, prestani vjerovati onom što je lažno. I to je to, to je dovoljno, to je sve. U trenu si u raju. Sve je to trik uma.