Sada mi izrazi „saznavala“ i „rad na sebi“ zvuče pomalo smiješno

Iskustvo susreta s razumijevanjem

Neki aspekti našeg života posebno su nam teški i koliko god narastemo, s njima nikako ne možemo „na zelenu granu“. Upravo ti najtvrdokorniji i najteži, naši su najveći učitelji!
Nekoga (m)uči zdravlje, nekoga roditelji, nekoga ljubavni odnosi, nekome je odnos s djetetom najveći učitelj, a moja životna učiteljica, zove se Besparica. Besparica.. ništa drugo nego fizička manifestacija mojeg dubokog uvjerenja da ne mogu, da nisam u stanju.
Par tjedana prije nego što sam svoju besparicu blagoslovila s ljubavlju, godine života u dubokom uvjerenju da ne mogu i da nisam u stanju, donijele su mi još jednu fizičku potvrdu – ozljedu i to prilično gadnu. Blagoslovila sam i nju s ljubavlju i ležeći u krevetu nepokretna, dopustila si da rastem kroz nju uz sve blagoslove koje mi ima za donijeti!
I od tada mi ih donosi i prilično je darežljiva!
Sve ono što sam saznavala kroz godine rada na sebi, vjerojatno je bilo potrebno da mi se dogode Tri principa. Sada mi izrazi „saznavala“ i „rad na sebi“ zvuče pomalo smiješno jer uviđam da su to sve načini na koje se vrtimo na mjestu, uporno pokušavajući nešto promijeniti. Sve što „saznajemo“ i sav „rad na sebi“ kojeg radimo, sve tehnike i pravci kojima se uputimo, pogotovo ako se vežemo za njih, samo nas drže u problemu maskirani pod svjetlucavom maskom koja se zove „rješavanje problema“.
Umjesto da radim na rješavanju problema, da dam još malo više od sebe, da budem dosljednija u praksi i primjeni znanja, uz Darka mi se dogodila spoznaja da problema uopće nema! Nema besparice, nema nemanja, nema nedovoljnosti, nedostojnosti, nemoći.. Sve je to kolektivna iluzija u koju smo uronjeni i koja živi u našim umovima, jedna obična laž u koju smo povjerovali.
Nakon samo nekoliko minuta mojih žalopojki i par pitanja koja samo Darko može postaviti, naveo me je da „sjašim“ sa svoga uma i dozvolim si da prestanem znati. Uronila sam u Istinu. Čistu ljubav, ljepotu, puninu, radost, podržanost, moć i zahvalnost. Ostatak seanse, provela sam plačući u čistom blaženstvu.
Moja ozljeda? Baš je slatka, prekrasno je oslikala na tijelu laži u koje sam vjerovala. Kakav strah? Pa moje tijelo je manifestacija Božanskog, kroz mene teče Život! Kakva neimaština?? Pa ja imam sve!!
Po Darkovom savjetu, između dvije seanse uopće ne razmišljam o onome o čemu smo pričali i što sam doživjela na seansi, ne želim to obuhvatiti umom, ne želim znati ni zaključiti išta. Umjesto toga dozvoljavam si da budem što Jesam, samo promatram i svjedočim kako se, po novome, Istina manifestira u mojoj stvarnosti.
Eto, Darko, baš ti hvala!
Goga

Sada mi izrazi „saznavala“ i „rad na sebi“ zvuče pomalo smiješno

Iskustvo susreta s razumijevanjem

Povezani članci