Nakon godinu dana vrlo stresnog razdoblja, pala sam u depresiju. Završila sam na bolničkom liječenju na psihijatriji. Razgovori sa psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicama… radne terapije, muzičke terapije…i nakon svega šalju me doma, u gorem stanju nego sam došla, s hrpom antidepresiva, antipsihotika i sedativa. Uz obavezan savjet svakog od gore navedenih: Morate nešto mijenjati!…
Ja sam jedna od onih koji nikad nemaju vremena. Ali ubrzo počela sam imati vremena i za obavljanje obaveza koje imam, a čak i vremena za sebe. To je fantastično…
Godinama sam se borila protiv same sebe, bolovala od straha koji bi se mogao dogoditi.. nakon mamine smrti potpuno sam izgubila kontrolu, jedan dan bolji dok je nakon njega slijedio pakao. Izgubljena sama u sebi, u strahu od straha. Doktori su mi dali čarobne tablete od kojih je strah bio još intenzivniji i gori. Ležala sam nepomično, bez volje, u suzama…
