…Pet dana u Gorskom Kotaru u bajkovitom okruženju netaknute prirode s 9 potpunih stranaca pretvorilo se u neopisivo i nezaboravno iskustvo. Ljepota jednostavnosti, bivanja, osjećaja da ne moram ništa i da mogu sve…
Nakon dugog niza godina “rada” na sebi i doslovno “gutanja” duhovnih knjiga sve do čega sam dolazio imalo je kratkoročni efekt i uvijek je još nešto “trebalo” ili je još nešto “falilo”. Iako se rad na sebi pretvorio u hobi oduvijek sam vjerovao da postoji “nešto” sto se ne mora raditi, prakticirati, meditirati, mantrati… a jedino za čim sam tragao bilo je napokon pronaći unutarnji mir, a da pri tome ne moram napustiti zapadnu civilizaciju i živjeti na nekom drvetu ostatak života…
Uopće ne znam od kuda bih krenula, još uvijek pod dojmom i sa neopisivim osjećajem ljubavi i mira u sebi…
