Osoba mora nestati
…Osoba, ono kako vidimo sami sebe, osjećaj koji imamo kao jedinka izdvojena od ostatka svijeta, odvojena od drugih ljudi je ništa drugo nego skup programa, vjerovanja u našem umu koji se naziva ego…
Svaka prepreka je tu zbog dubljeg uvida u istinu. Nema drugog puta....
Ali šta će ljudi mislit??!!!
Dakle, pretpostavka je da ako osoba o nama ima dobro mišljenje osjećat ćemo se dobro, a ako ima loše mišljenje osjećat ćemo se loše. Ako samo malo pomnije promotrite što se zapravo dešava, uvidjet ćete koliko je ova pretpostavka daleko od istine…
Sve, ali baš sve je samo tvoja vlastita priča
Razumijevanje, uvid u ovu činjenicu je vrlo vrlo moćan. Vanjski svijet je za nas sam po sebi, prije nego što naši vlastiti perceptivni programi stvore interpretaciju, prvenstveno skup neopisanih i nedefiniranih boja, oblika i zvukova, a zatim i mirisa, okusa, tjelesnih senzacija itd. (nalik na Rorchachove mrlje)…
Ne moramo biti dobri
Otpuštanjem svakog moranja, pa tako i toga da moramo biti dobri, više smo u osjećaju lakoće, slobode i ljubavi te se i prema drugima odnosimo i djelujemo sve više iz tog osjećaja. To je opet onaj životni paradoks – čim manje vjerujemo da moramo te čim manje pokušavamo biti dobri, tim smo puniji razumijevanja, osjećaja povezanosti i ljubavi prema drugima…
