Uobičajen i normalan, svakodnevni život prekinut je jednom iznenadnom i neugodnom tjelesnom reakcijom u vidu ubrzanog otkucaja srca praćenog snažnom vrtoglavicom i nedostatkom zraka, a u sljedećim danima i povremenim iznenadnim povišenim vrijednostima tlaka, konstantnim ubrzanim radom srca i sve češćim i jačim nemirom i nesanicama…
Napadaji panike i vječiti strah,
sve brige svijeta na leđima mojim,
preskakanje srca i kratki dah,
ni sama ne znam čega se bojim…
…Počeo se pojavljivati mir i razumijevanje, obrasci su se počeli raspadati a ja sam postala opuštenija i sretnija. Shvatila sam najednom da sve to promatram iz nekog drugog mjesta. Mjesta koje je cijelo vrijeme tu. U meni.
I onda počneš uživati u svemu. I briga te za sve. I sve se slaže samo od sebe…
…Ne znam kako bih vam riječima pokušala opisati taj osjećaj ili stanje… osjećaj kao neka lakoća, jasnoća, bistrina, mir, razumijevanje, ljubav… kao nešto što oduvijek znaš, a ipak ne znaš dok zaista ne osjetiš…
Ja sam jedna od onih koji nikad nemaju vremena. Ali ubrzo počela sam imati vremena i za obavljanje obaveza koje imam, a čak i vremena za sebe. To je fantastično…
