Svjetlo na kraju tunela

Nakon godinu dana vrlo stresnog razdoblja, pala sam u depresiju. Završila sam na bolničkom liječenju na psihijatriji. Razgovori sa psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicama… radne terapije, muzičke terapije…i nakon svega šalju me doma, u gorem stanju nego sam došla, s hrpom antidepresiva, antipsihotika i sedativa. Uz obavezan savjet svakog od gore navedenih: Morate nešto mijenjati!…

U meni je život prodisao

Napadaji panike i vječiti strah,
sve brige svijeta na leđima mojim,
preskakanje srca i kratki dah,
ni sama ne znam čega se bojim…

Počela sam imati vremena

Ja sam jedna od onih koji nikad nemaju vremena. Ali ubrzo počela sam imati vremena i za obavljanje obaveza koje imam, a čak i vremena za sebe. To je fantastično…