U momentu kada sam izgubljena u logistici života, materijalnom svijetu, obavezama i novcu, velikoj firmi i zarađivanju istih, odgovornosti i svoji tituli, brizi, strahovima, osjećajima nedostatnosti u svakom pogledu, stigao je Darko. Stigao kao poslan odgovor na pitanje zar je to to?…
Uobičajen i normalan, svakodnevni život prekinut je jednom iznenadnom i neugodnom tjelesnom reakcijom u vidu ubrzanog otkucaja srca praćenog snažnom vrtoglavicom i nedostatkom zraka, a u sljedećim danima i povremenim iznenadnim povišenim vrijednostima tlaka, konstantnim ubrzanim radom srca i sve češćim i jačim nemirom i nesanicama…
…Počeo se pojavljivati mir i razumijevanje, obrasci su se počeli raspadati a ja sam postala opuštenija i sretnija. Shvatila sam najednom da sve to promatram iz nekog drugog mjesta. Mjesta koje je cijelo vrijeme tu. U meni.
I onda počneš uživati u svemu. I briga te za sve. I sve se slaže samo od sebe…
Divno…. predivno… Provodimo živote u uvjerenju da nam trebaju hoteli, zvjezdice, komfor i svakakva čudesa. I tako jednog dana nađeš se u kampu na Velebitu. S petnaestak nepoznatih ljudi. Odlučih napustiti stereotipe, odlučih napraviti nešto drugačije. Odvažih se.
Jer za mene je odlazak u Baške Oštarije bio upravo to….
Godinama sam se borila protiv same sebe, bolovala od straha koji bi se mogao dogoditi.. nakon mamine smrti potpuno sam izgubila kontrolu, jedan dan bolji dok je nakon njega slijedio pakao. Izgubljena sama u sebi, u strahu od straha. Doktori su mi dali čarobne tablete od kojih je strah bio još intenzivniji i gori. Ležala sam nepomično, bez volje, u suzama…
