Ako malo pomnije promotrimo, u pozadini uma, za većinu ljudi u zapadnjačkoj civilizaciji postoji jedna, teško vidljiva, ali uporna ideja. A ona kaže da u ovom trenutku nismo tu gdje jesmo zbog ovog trenutka, zbog ovog što je sada već da u ovom trenutku postoji “viši” cilj dostignuće kojeg je u nekom drugom trenutku i koje je samo po sebi vrednije od samog ovog trenutka. Ako stvarno istražite što se dešava u pozadini vašeg uma, uvjerit ćete se da je ovo i za vas slučaj gotovo uvijek. Uvijek se čini da postoji nešto što nije ovo što je sad, a što je potrebno dostići pri čemu ovo što je sad ostaje samo nužan korak do dostizanja tog cilja.
Divno…. predivno… Provodimo živote u uvjerenju da nam trebaju hoteli, zvjezdice, komfor i svakakva čudesa. I tako jednog dana nađeš se u kampu na Velebitu. S petnaestak nepoznatih ljudi. Odlučih napustiti stereotipe, odlučih napraviti nešto drugačije. Odvažih se.
Jer za mene je odlazak u Baške Oštarije bio upravo to….
U engleskom postoji odlična riječ. Suchness. Hrvatski prijevod bio bi “takovost” ili izraz “sve jest”. U nekim trenucima možemo doživjeti značenje te riječi. Gledamo svijet oko sebe i sve je jednostavno… tako, sve… jest. I tad vidimo, osjetimo Izvor kao temelj svega što postoji. Nemanifestirani Izvor koji cijelo postojanje povezuje, drži na okupu, koji jest cijelo postojanje. Ono što stoji iza onog što vidimo kao vanjski svijet, kao i u nama. Sve je isto. Isto praiskonsko, beskonačno moćno, jedno postojanje koje se na površini presijava u bezbroj različitih formi. Ima li ljepšeg trenutka?
