U momentu kada sam izgubljena u logistici života, materijalnom svijetu, obavezama i novcu, velikoj firmi i zarađivanju istih, odgovornosti i svoji tituli, brizi, strahovima, osjećajima nedostatnosti u svakom pogledu, stigao je Darko. Stigao kao poslan odgovor na pitanje zar je to to?…
Nakon godinu dana vrlo stresnog razdoblja, pala sam u depresiju. Završila sam na bolničkom liječenju na psihijatriji. Razgovori sa psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicama… radne terapije, muzičke terapije…i nakon svega šalju me doma, u gorem stanju nego sam došla, s hrpom antidepresiva, antipsihotika i sedativa. Uz obavezan savjet svakog od gore navedenih: Morate nešto mijenjati!…
Neopisiv osjećaj je gledati po prvi put kroz vlastite oči svijet onakvim kakav stvarno je, a ne onakav kakvim ga naše vlastite misli opisuju. Život se brine o nama i sad po prvi put to vidim kroz primjere…
…Počeo se pojavljivati mir i razumijevanje, obrasci su se počeli raspadati a ja sam postala opuštenija i sretnija. Shvatila sam najednom da sve to promatram iz nekog drugog mjesta. Mjesta koje je cijelo vrijeme tu. U meni.
I onda počneš uživati u svemu. I briga te za sve. I sve se slaže samo od sebe…
Godinama sam se borila protiv same sebe, bolovala od straha koji bi se mogao dogoditi.. nakon mamine smrti potpuno sam izgubila kontrolu, jedan dan bolji dok je nakon njega slijedio pakao. Izgubljena sama u sebi, u strahu od straha. Doktori su mi dali čarobne tablete od kojih je strah bio još intenzivniji i gori. Ležala sam nepomično, bez volje, u suzama…
