…Počeo se pojavljivati mir i razumijevanje, obrasci su se počeli raspadati a ja sam postala opuštenija i sretnija. Shvatila sam najednom da sve to promatram iz nekog drugog mjesta. Mjesta koje je cijelo vrijeme tu. U meni.
I onda počneš uživati u svemu. I briga te za sve. I sve se slaže samo od sebe…
Divno…. predivno… Provodimo živote u uvjerenju da nam trebaju hoteli, zvjezdice, komfor i svakakva čudesa. I tako jednog dana nađeš se u kampu na Velebitu. S petnaestak nepoznatih ljudi. Odlučih napustiti stereotipe, odlučih napraviti nešto drugačije. Odvažih se.
Jer za mene je odlazak u Baške Oštarije bio upravo to….
Napetost počinje kad se počneš držati za ideju o tome kako bi se nešto trebalo odviti. Kad pustiš tu ideju i jednostavno se prepustiš, prestaneš vjerovati u misao da bi se išta trebalo odviti onako kako si ti zamislio, vraćaju se mir, povjerenje, uživanje, čarolija i MISTERIJA.
