U današnjoj civilizaciji stvorili smo i stvaramo, svakim danom sve više, od tehnologije zlatno tele. U mnogo aspekata je gledamo kao našeg spasitelja. Promatramo izume kroz povijest i vidimo kako nam je tehnologija donosila sve udobnije živote, sve više mogućnosti.

Međutim, je li udobnost i beskonačne mogućnosti ono što nam istinski treba, je li to ono za čim žudi naša duša? Ili žudi za nečim potpuno drugačije prirode, a tehnička dostignuća i standard koji su nam donijela vidi kao nešto sekundarno, nešto plitko?

Na nekoj razini cijelo vrijeme očekujemo trenutak u kojem će nam tehnologija donijeti i ono za čim najviše čeznemo – osjećaj sigurnosti, unutarnji mir, obilje, mogućnost da vrijeme provodimo kako zaista želimo, radost… Taj san se već neko vrijeme polako raspada u komadiće.

Bez temelja u stvarnosti, stvorili smo pretpostavku da tehnologija naše živote čini boljima, punijima, mirnijima, radosnijima, sigurnijima, zanimljivijima… Međutim kad pogledamo malo širu sliku o tome kako izgledaju ljudski životi, vidimo da su disharmonija, nesigurnost, strah, osjećaj odvojenosti, ispraznost, depresija, anksioznost… barem na razini na kojoj su u ljudskoj prošlosti i bili, ako ne i na nižoj. Uz svu tehnologiju koju smo razvili, naše iskustvo se nije konkretno promijenilo na bolje, upravo suprotno, mnogi sve češći psihički poremećaji se povezuju sa upotrebom tehnologije. Međutim, i dalje postoji veliki kolektivni podsvjesni obrazac iščekivanja da tehnologiju razvijemo do te razine da nam životi postanu ispunjeni.

E, pa to se neće desiti, tehnologija nas ne vodi u tom smjeru. Tehnološki, već prije puno godina bili smo dovoljno razvijeni da svi možemo živjeti u udobnosti i obilju. U ovo doba, tehnologija takoreći postaje entitet za sebe koji nas suptilno sve više hipnotizira, a da toga nismo svjesni. Mi počinjemo služiti njoj umjesto da ona služi nama.

Kako nas tehnologija hipnotizira?

Dva su pravca kroz koje od nas tehnologija stvara svoje sluge. Jedan je korisnost i količina mogućnosti koje pruža. Teško je opovrgnuti korisnost tehnologije u praktičnom smislu.

S druge strane, količina mogućnosti postaje teret umjesto blagoslova. Velika količina mogućnosti (i velika količina informacija) ima jaku tendenciju rastrojiti naš mentalni sklop, naš fokus na svakodnevnoj razini. Lako gubimo usmjerenost i nit vodilju. Sjetite se rečenice:

“Manje je više.”

I obratite pažnju na to koliko vaš um više energije i resursa mora potrošiti na kalkuliranje kad je suočen s velikom količinom mogućnosti. Osjetite u životnim situacijama koliko je često zdravije imati manji broj mogućnosti.

Drugi pravac kroz koji nas tehnologija uvlači u svoj svijet, pridobiva i hipnotizira jest ono nešto što nas tjera da uzmemo mobitel u ruku i što nas sprečava da ga ostavimo na miru. To bi se vrlo klimavo moglo nazvati “zabavni” aspekt tehnologije. To su sadržaji koji su dizajnirani da čim dublje i temeljitije zaokupe našu pažnju. Ovo je znanost, isto kao i bilo koji drugi proizvod, digitalne aplikacije su dizajnirane tako da kroz razne pristupe, strategije, trikove, privuku i zadrže čim veći broj korisnika. One nas doslovno pokušavaju hipnotizirati da im predamo svoju pažnju. I ovi mehanizmi svakim danom postaju sve napredniji, a virtualna stvarnost postaje sve više nalik fizičkoj. Zaključite sami kamo to vodi.

Pokušajte provesti dan bez tehnologije. Ili tjedan. Ili mjesec. Pa promatrajte što se zbiva. Većini ljudi, već nakon vrlo kratkog perioda, tehnologija počinje nedostajati. Ne iz nekog praktičnog razloga, već u takoreći emocionalnom smislu. Neće se osjećati puno i potpuno ako ne upale neki ekran.

Vidite li što to znači? Da smo prirodan osjećaj vlastite punine zamijenili potrebom za digitalnim sadržajima. Ako je sad ovako, što će biti za 10 godina? Ako se u ovome prepoznajete, svjesno skrenite s tog puta na put povratka svemu što je prirodno.

Tehnologija nas u našoj ljudskoj suštini ne unaprjeđuje već nas vodi sve dalje od naše prave prirode, a time i istinske sreće.

E sad, ovo vrijeme krize s virusom je ekstremno važno da odlučimo u kojem smijeru ćemo ići, kao civilizacija i kao pojedinci.

Tehnologija nas neće spasiti. Velika većina tehnoloških rješenja su krhka “zakrpa” na brodu koji tone. Tehnologija neće riješiti niti jedan izvor “problema” disharmonije. Umjesto toga, na taj način samo se još dublje zaplićemo u sve kompleksniju mrežu različitih vrsta disfunkcionalnosti i disharmonije.

“Problem” nije počeo s virusom niti je virus sam po sebi problem, “problem” je puno dublje, u odvojenosti čovjeka od uvida u svoju pravu prirodu. Mi kao ljudska, tj. božanska bića imamo beskonačno veće potencijale nego mislimo da imamo. Dok god vjerujemo u sitnu, nemoćnu, ograničenu verziju sebe, um će stvarati potrebu za nečim izvana što će ga spasiti, u ovom slučaju tehnologija. To jednostavno nije to.

Ono što će nas spasiti i što jedino može manifestirati harmoniju u vanjskom svijetu jest otkrivanje sve više i sve dublje ISTINE o tome što zaista želimo, što nam je zapravo bitno, što to mi zapravo jesmo i što je “stvarnost” s kojom se u bilo kojem trenutku susrećemo.

Na Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, stajao je, možda i još stoji, dobar grafit:

“Jedina revolucija je duhovna evolucija.”

Nema drugog smjera. Jedino ISTINA je ono što će nas “spasiti” i “osloboditi” dubinski, temeljito.

Zato, usmjerite se otkrivanju istine, na sve moguće načine. Sekundarno, to je vanjska istina o stvarima, događajima, i ona je u nekom smislu uvijek relativna. Primarno govorim o unutarnjoj istini, onome što dolazi kroz direktne unutarnje uvide, a do nje se dolazi skidanjem slojeva i slojeva lažnih misli, uvjerenja, mentalnih struktura, slojeva osobnosti… Ispod svega toga nalazi se čista i nedodirljiva esencija, istina koja smo svi mi, ono što nam je najbliskije i najprirodnije, Izvor iz kojeg dolazimo.

Prisjećanje na Izvor je ono što će nas “spasiti”. Kad se u nama stvari harmoniziraju, vanjsko će se posložiti samo od sebe.

“Problem ne može biti riješen s razine na kojoj je nastao.”

Albert Einstein

Krenite posvećeno svojim putem i pomognite svijetu počevši svojom osobnom evolucijom.