Tvoje mane ne postoje same po sebi, izmišljaš ih ti

Da se zapitamo jedno ključno pitanje. Radi se o prianjanju za vlastitu sliku o nama samima.

Dakle. Što se zapravo događa kad imamo problem s vlastitom slikom o nama samima, kad nas muči to tko smo i kakvi smo, kad vjerujemo da nismo dovoljno vrijedni, dovoljno dobri, dovoljni u bilo kojem smislu? Trik kojim naš osobni um ova vjerovanja drži na mjestu je vjerovanje da u trenucima kad nam dođu ovakve misli, doživljavamo to kakvi zaista jesmo. Čini nam se da smo bezvrijedni, jadni, nesposobni, nedovoljni, sebični, egoistični, dosadni, slabi… sami po sebi, prije nego naše misli stvore sliku o nama takvima. Čini nam se da nam misli prenose ono što je tamo vani, samo po sebi – u ovom slučaju mi sami – takvi kakvi se sami sebi činimo – nedovoljni i bezvrijedni. 

Međutim, postoji li sve to, sve te osobine već prije nego ideju o njima i vjerovanje u njih stvore naše misli? Što je ovdje prvo? Nešto stvarno, tamo vani samo po sebi ili naša misao? Znate da kako se mijenjaju vaše misli, mijenja se i vaša slika o vama samima, a mijenjaju se i osobine, reakcije, postupci, način interakcije i djelovanja. U nekim razdobljima ona se potpuno gubi i vidimo da ne samo da nam nije potrebna već je i iluzorna. To su razdoblja bistrine i doživljavanja onoga što zaista jesmo – onoga što je onkraj osobnog uma – naše prave prirode. 

Dakle, ako nema određenih misli, nema ni vezanih osobina koje sami sebi pridajemo a koje nam, blago rečeno, nisu pretjerano drage. Postoje li onda te osobine same po sebi, prije i izvan naših misli? Ili su stvorene u svakom trenutku u kojem na nekoj razini, svjesno ili nesvjesno, povjerujemo da sve to jesmo mi?

Kad se desi prestanak vjerovanja u ove vlastite osobine i u onoj dubini u kojoj se desi, one se same od sebe rastvaraju, nestaju. Mijenjaju se naše reakcije, ponašanje i način djelovanja. Um se prestaje držati za slojeve vlastitih misli, a ono što ostaje je naše prirodno izvorno stanje mira, bistrine, samopouzdanja, moći, usmjerenosti i lakoće te isto tako i izostanak mentalne slike o tome tko smo i kakvi smo. Ona vam ne treba! Toga u stvarnosti nema! To je samo pojava koja izranja u umu.