Osobno iskustvo susreta s razumijevanjem

Odabrala sam ne pisati puno o svojoj prošlosti i neugodnim iskustvima zato što znam da bol ne zaobilazi nikoga od nas no ono što je mene u velikoj mjeri definiralo posljednjih 8 godina moja je borba s kroničnim zdravstvenim problemima. To je bila polazna točka moje gladi za informacijama i metodama, moj dio puta u obliku zamke da ja nešto moram biti ili napraviti kako bih zaslužila potpuno zdravlje i sreću. Moj strah od budućnosti je postao opsesija, a ograničenja koja sam sama sebi postavljala sve brojnija. 

Do Darka sam došla nakon mjesec dana borbe s napadajima panike kojima je prethodio petrinjski potres. Kolegica mi je u razgovoru poslala njegov link na kojem nudi pomoć ljudima s područja pogođenog potresom. Moram priznati da sam bila u toliko rastresenom stanju da nisam provjerila apsolutno ništa vezano za njegov rad, nego sam samo utipkala broj bez razmišljanja. Brzo smo dogovorili prvi termin, pa drugi, treći… i ubrzo je prošlo 2 mjeseca. 

Upoznavanje s Tri principa kroz razgovor s Darkom je u početku bilo samo na intelektualnoj razini. Kako sad odjednom da se prestanem boriti protiv svih tih neugodnih senzacija i emocija? Kako da riješim tu jednadžbu? Kako da naučim ne raditi ništa? To su bila pitanja koja su mi ometala san prvih nekoliko tjedana. 

U momentu kad sam se prestala truditi došao je uvid u obliku shvaćanja kroz osjećaj. To je bila stvar prepuštanja, spajanja s trenutkom i apsolutno svime što postoji bez ikakve osude. Ništa se nije promijenilo a sve je postalo drugačije.

Takvi intenzivni momenti se nakratko pojave, ali su iznimno dragocjeni jer nam iznova pokazuju kakav potencijal imamo da živimo ovaj život, bez obzira na okolnosti, a to je upravo ono što Darko radi kroz svaki razgovor, tekst ili video. Pruža nam mogućnost shvaćanja da smo mi gospodari našeg smijeha i naših suza, ovisno o tome što ćemo uraditi s našim mislima.

Danas, kao i prije 2 mjeseca, dijelim život i posao sa svojom malom obitelji koja čini jednog prekrasnog čovjeka i psa, u našem malom stanu s pogledom na vrt uz razliku što je moj fokus sada usmjeren na te ljepote. 

Zahvalnost me ispunjava i nemam više potrebu da radim žrtvu od sebe, bez obzira na svaki osjećaj ljutnje, straha ili patnje zato što se sve manje vežem za svoje misli i osjećaje. Ako se to ipak desi, sve je savršeno u redu zato što me spoznaja oslobađa od toga da osuđujem samu sebe. 

Da li sam spomenula da napadaje panike više nemam?

Darko, presretna sam što si bio dio našeg puta.

Matea