Jedan nevjerojatno oslobađajući uvid koji dolazi s razumijevanjem Tri principa je uvid u to da su okolnosti našeg života potpuno neutralne, da nemaju mogućnost da u nama stvore nikakav osjećaj ni stanje već da tu mogućnost imaju samo naše misli. To nas dovodi do prave unutarnje slobode.
Prestajemo biti vezani za bilo koju okolnost, bilo koju situaciju i kao posljedica otvara se čudesnost i ljepota sadašnjeg trenutka. „Tamo“
prestaje biti bolje od „ovdje“. Bilo koja okolnost, bilo koji trenutak prestaje biti bolji od bilo kojeg drugog. Iz našeg uma se gube pojmovi bolje i lošije.
Budući da je praktički cijela moderna civilizacija povjerovala u psihičku zamku, u zabludu koja kaže da naši osjećaji i stanja dolaze iz okolnosti
(izvana-prema-unutra paradigma), uvjereni smo u to da životne okolnosti variraju od izrazito negativnih do izrazito pozitivnih sa cijelim spektrom između i da „negativne“ okolnosti u nama stvaraju negativne osjećaje, a „pozitivne“ okolnosti pozitivne osjećaje. To u sebi imamo naviku predočavati na način prikazan na grafu – krivulja A.

Međutim, to što smo zamislili kao stvarno – postojanje pozitivnih i negativnih, tj. dobrih i loših životnih okolnosti je čista iluzija – naše
nerazumijevanje načina na koji život funkcionira projicirano na naš doživljaj života. To vjerovanje je toliko uvriježeno, rašireno i suptilno ugrađeno u podsvijest gotovo svakoga od nas da ga se nikad ne sjetimo dovesti u pitanje, paradigma koja se uzima zdravo za gotovo. A ona je to što uzrokuje svu psihičku patnju.
Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča i to vjerovanje, iako je bilo pogrešno, uzeto je kao istina, nitko u njega nije sumnjao. A oni rijetki koji su vidjeli malo dublje i predložili ideju da Zemlja izgleda drugačije optuženi su kao luđaci. Tolika je snaga uvjerenja.
Ista je stvar i s uvjerenjem da osjećaji dolaze iz okolnosti. Iako je potpuno krivo, praktički svi u njega vjeruju. I kako je radikalna promjena paradigme o obliku Zemlje donijela revoluciju koja je omogućila nova otkrića i bolje shvaćanje svijeta, tako promjena paradigme o tome odakle dolaze naši osjećaji donosi revoluciju u shvaćanju načina na koji funkcionira doživljaj života i može donijeti temeljitu promjenu – podizanje ljudske svijesti. Postoji i knjiga s upravo takvim naslovom: The Inside-out Revolution (Revolucija iznutra-prema-van) – Michael Neill.
Da se vratimo na srž priče. Dakle, krivulja A u stvarnosti ne postoji, ona je potpuno izmišljena. Jedan faktor zbog kojeg izgleda vrlo
realno je činjenica da ljudi unutar određene sredine tj. kulture ovu izmišljotinu stvaraju na sličan način – na sličan način definiraju što su
pozitivne, a što negativne okolnosti. A ako svi izmišljamo istu izmišljotinu, vrlo je lako povjerovati da to nije izmišljotina nego istina. Same po sebi, okolnosti našeg života su potpuno neutralne – one su ravna crta – krivulja B.
Krivulje C1, C2 i C3 su naš osjećaj, tj. kvaliteta našeg unutarnjeg stanja. Većina ljudi pod utjecajem izvana-prema-unutra nerazumijevanja tu krivulju vidi kao krivulju C1 – kao da se preklapa s krivuljom A ili minimalno od nje odstupa. Uvriježeno razmišljanje izgleda ovako
nekako: „Okolnosti i ono što one nose je realno, a mislima možemo to eventualno minimalno preoblikovati – možda ne 100%, ali veliki postotak našeg osjećaja dolazi iz okolnosti.“ Upravo zbog tog uvjerenja, krivulja C1 često prati krivulju A. Svejedno, postoje trenuci, situacije i primjeri u svačijem životu, koji pokazuju da krivulje C1 i A zapravo same po sebi uopće nisu vezane. Naš osjećaj može biti potpuno suprotan od onog što očekujemo da bi nam određene okolnosti trebale donijeti. Taj slučaj prikazuje krivulja C2. Osvrt na takve trenutke koristan je da se zapitamo:
„Da li stvar zaista tako funkcionira, jesu li ikad okolnosti te koje donose osjećaje?“
Siguran sam da se u svom životu možete sjetiti, a i da ste od drugih čuli priče o situacijama ili razdobljima u kojima netko ima „idealne“ životne
okolnosti, a iznutra je duboko nesretan. Jesu li vam se desili trenuci u kojima je izvana sve bilo savršeno na svom mjestu, okolnosti kakve bi samo poželjeti mogli, a iznutra ste se osjećali jadno, prazno i nezadovoljno? Isto tako, sigurno vam se zna desiti da se iznutra osjećate fantastično, u običnim, po ničem posebnim svakodnevnim situacijama ili čak u situacijama za koje mislite da bi vam trebale nanijeti patnju i bol.
Na primjer, jedna takva istinita priča je priča žene koju sam upoznao i koja mi je opisala svoje iskustvo bombardiranja svog rodnog grada, Novog Sada, 1999. godine. Suprotno očekivanom doživljaju, ona taj period koji je za njih bio pravo ratno stanje, pamti po dobrom osjećaju koji se tada probudio u njoj. Pošto je bila svjesna toga da bi joj svaki dan mogao biti posljednji i da bi bomba u bilo kojem trenutku mogla pasti i na njenu kuću, puno je više živjela za sadašnji trenutak. To je donijelo bogatiji i potpuniji doživljaj života te izostanak misli brige i straha. Dakle, usred onoga za što bi se svi složili da su izrazito negativne okolnosti, ona je imala izrazito pozitivno iskustvo života, pozitivnije nego u razdoblju mira. Tad se osjećala istinski živo.
Ovakvi primjeri dovode u pitanje uvriježenu široko prihvaćenu paradigmu izvana-prema-unutra. Kroz rastvaranje zabluda dolazimo bliže istini te tada uviđamo da je krivulja C – naš osjećaj – potpuno neovisna o okolnostima, vidimo da krivulja A zapravo ne postoji. I u
mjeri u kojoj to vidimo postajemo istinski slobodni, nestaje potreba, težnja i želja za nečim što nije sada i ovdje. A s tim nestaje i onaj stalni
osjećaj pozadinskog nezadovoljstva koji dolazi iz vjerovanja da je u bilo kojem smislu „tamo“ bolje nego „ovdje“. Nestaje osjećaj da nekamo moramo stići, još nešto napraviti, popraviti, postići, shvatiti, naučiti, promijeniti. Uviđamo da je sve savršeno već sad, točno onako kako jest, postajemo mirni, ispunjeni i zadovoljni u trenutku.
S produbljivanjem razumijevanja Tri principa, naša krivulja C postaje C3 – uz neizbježne, ali sada manje izražene, uspone i padove, naš doživljaj svijeta se iz temelja mijenja i postaje sve ljepši, potpuniji, čudesniji i dublji.
Razumijevanje nas usmjerava da i sami iz sebe istinski uvidimo da život funkcionira sasvim drugačije – da su okolnosti po svojoj mogućnosti da stvore osjećaje potpuno neutralne, a da 100% našeg unutarnjeg stanja i naših emocija u svakom trenutku stvaramo sami vlastitim mislima. I to je dovoljno, to je sve što nam je potrebno da bi došli do sebe i živjeli harmoničan i ispunjen život.
