Znate što je ovo? Vjerojatno ste pogodili – slova. To je kambodžanski. Što se nas tiče, to je sve što o ovoj slici znamo. Za nas, to je samo hrpa slova, bez ikakvog značenja. Čak štoviše, da ne znamo što su slova, ovo bi bio samo skup crnih mrlja na bijeloj pozadini. I to je ono što ovo zapravo jest prije nego što tome pridamo značenje.

Nečemu pridajemo značenje ako smo se s tim već susreli i “kartirali” ga našim mislima. Dok se ovo kartiranje ne desi u našem umu, sve je samo hrpa mrlja, boja i oblika. Takav je svijet za nas bio kad smo bili male bebe. I to je kako naša temeljna stvarnost izgleda. Svo značenje je nadodano. Od nas. Što nas vodi do činjenice da je jedino mjesto na kojem se naš svijet zapravo dešava – naš vlastiti um.

Dakle, mi smo oni koji uobličuju iskustvo. Kao stolar iz komada drveta. Mi ga uobličimo u formu i onda zaboravimo da smo to napravili. Svaki mali detalj našeg iskustva smo napravili mi. Svaki drugačiji okus života je stvoren unutar našeg uma.