Ima jedna zanimljiva metafora. Zvijezde su tu i kad ih ne vidimo, tijekom dana. Na isti način, misli kreiraju našu stvarnost i kad ih ne vidimo, dok smo budni. Dok sanjamo, ili barem, kad se prisjećamo sna, vrlo nam je jasno da je ono što smo u snu doživjeli samo kreacija naših misli, da nije stvarno. Na isti način, po noći zvijezde su nam vidljive, očito je da su tu. Međutim, kad zasja sunce, tj. kad smo budni, zvijezde su i dalje tu, tj. misli i dalje kreiraju našu stvarnost, ali mi to ne vidimo.

Zamislite sad jedan pokus, zamislite da se nalazite u bazenu s vodom temperature tijela, da je voda zasićena solju do te mjere da plutate u njoj, ne dodirujete ništa, u prostoriji je potpuni mrak i potpuna tišina. Ne postoje nikakve senzacije, ni jedno vaše osjetilo ne prima niti jedan podražaj. Što od svijeta za vas postoji u tom trenutku? Od čega je to što postoji izgrađeno? Od vaših misli. Misli kreiraju sliku vaše životne situacije, vas samih i svaki vaš osjećaj. To je jedino što za vas postoji, uvijek, vaše misli. U tom trenutku, dok se nalazite u ovom bazenu, ta činjenica vam može postati jasnija. Slično kao kad sanjate, vrlo je očito da je sve što u vašoj svijesti trenutno postoji samo vaše misli. Zvijezde se jasno vide. Međutim, kad se vratimo u svoj svakodnevni život, u mnoštvo senzacija koje primaju naša osjetila, na činjenicu da se naše misli još uvijek vrte u našoj glavi i stvaraju naš svijet jednostavno zaboravimo. Povjerujemo da je to što doživljavamo stvaran vanjski svijet i uvalimo se u razno razne zamke koje nam postavlja vlastiti um.